Tag arhiva: linkovi

Zdrav duh u zdravom tijelu ili U zdravom tijelu zdravi duh? Suvremeni kult tijela u prvi plan stavlja zdravo tijelo. Čovjek je sve više rob tijela i njegovih potreba, dok plamen njegova duha tek što tinja. Filozofski gledano, tijelo je fizičko boravište ljudskog duha od rođenja do smrti. Antički su filozofi govorili da prednost treba dati duhu jer zdrav duh harmonizira sve aspekte ljudskog bića i zato je važno promicati zdrav duh u zdravom tijelu!

U šetnji prirodom možemo sresti mnoge, na prvi pogled neugledne biljke, ili one od kojih ljudi zaziru zbog nekog neugodnog svojstva, ali koje imaju izuzetnu ljekovitu snagu. ...

Je li umjetnost čisto stvaralaštvo ili umijeće oponašanja? Odgovor je: i jedno i drugo. Jer ne postoji ništa što nije dio prirode, a stvaranje se temelji na sposobnosti kombiniranja postojećih elemenata. No, stvarna umjetnost podrazumijeva i buđenje nutarnjeg oka, stavlja umjetnika u doticaj s onim nevidljivim, uslijed čega njegova djela zrače magičnom snagom uzvišene ljepote koja pokreće dušu.

Renesansa nije povratak u prošlost, ona je povratak antičkim vrijednostima. Ona je izvor humanističke misli. Čovjek renesanse je čovjek tradicije, nasljednik duhovne baštine koji ponovno objedinjuje različite pravce misli.

Osim mnogima poznatog "Malog princa" i druga književna djela Antoinea de Saint-Exupéryja prenose njegovo životno iskustvo tragaoca za smislom postojanja, istinom i humanim vrijednostima. Zemlja ljudi inspirira nas razmišljanjima o prijateljstvu, ulozi čovjeka i odgovornosti.

Biti sretan težnja je svakog čovjeka koja se često povezuje s materijalnim blagostanjem i udobnosti. No, osnovno obilježje istinske sreće je nutarnji mir koji proizlazi iz usklađenosti naših materijalnih i duhovnih potreba te oslanjanja na ono trajno, na ono što potiče u nama stabilnu i trajnu sreću.

Retorika, umjetnost lijepog i pravilnog govornog izražavanja, od antičke Grčke do kraja XIX. stoljeća bila je sastavni dio humanističkog obrazovanja. Kad se koristila u plemenite svrhe, budila je čovjekovu uspavanu dušu i poticala ga na dobro. U protivnom je postajala sredstvo obmane i manipuliranja.

Ideja o Zemlji kao živom planetu prisutna je tijekom gotovo čitave povije­sti čovječanstva. James Lovelock, engleski kemičar iz XX. stoljeća, djelomično oživljava drevne zamisli u tzv. teoriji o Geji koja opisuje Zemlju kao oblik života koji upravlja samim sobom i nalazi se u aktivnom uzajamnom odnosu s bićima koja na njoj žive.

Filozof, humanist, psihoanalitičar i socijalni psiholog, Erich Pinchas Fromm, bio je jedan od vodećih umova svog vremena. Pisao je o ljubavi, slobodi, religiji, ekonomskim i političkim sustavima, destrukciji, socijalizmu, pa i zen-budizmu. ”Najveća čovjekova zadaća u životu je roditi samoga sebe”, mišljenja je Fromm. “Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije.”

Kalendari i satovi nam gotovo savršeno mjere vrijeme, ali znamo li zapravo što je vrijeme? Obično ga doživljavamo kao kontinuum, nešto što teče, nezadrživo dolazi i nepovratno nestaje... No, ništa u prirodi ne ide linearno u beskonačnost, sve kruži: od elektrona do planeta i cijelih svemirskih sustava koji se gibaju oko svog središta, a toj je zakonitosti podložno i vrijeme. Sve velike tradicije čovječanstva naglašavaju cikličnost vremena i prenose učenje o vremenskim ciklusima, krugovima vremena unutar kojih se očituju svi aspekti jedne stvarnosti.