Tag arhiva: linkovi

Wakan Tanka, Veliki Duh, u svim je stvarima: on je u zraku koji udišemo. Veliki Duh naš je otac, a Zemlja je naša majka. Ona nas hrani; ono što stavimo u nju, ona nam vraća.

Imati ili biti jedno je od djela Ericha Fromma u kojem govori o dvije temeljne tendencije prisutne u ljudskim karakterima, pa tako i u društvima: imati ili posjedovati, što je vezano uz nagon za opstanak te biti, što podrazumijeva okretanje razvoju onog najboljeg ljudskog u nama. Pritom je važno imati na umu da biti može napredovati samo ukoliko smanjujemo imati.

Mitovi nisu negacija racionalnog aspekta ljudske prirode, već napro­tiv, oni nas podu­čavaju kako je moguće prevladati tamne strasti, razvijajući sposobnost kontroliranja iracionalnog divljaka u nama.

Petsto godina nakon smrti Leonarda da Vincija, njegov krajnje raznoliki golemi opus od preko sto tisuća crteža i više od šest tisuća stranica bilješki, koji pruža izniman uvid u rad uma jednog genija, ne prestaje opčinjati znanstvenike iz različitih akademskih i umjetničkih područja. Temeljem te ostavštine američki znanstvenik Michael Gelb izdvojio je sedam životnih principa kojima se vodio Leonardo da Vinci, nadahnjujući time svjež pogled na svijet, onako kako ga je vidio i doživljavao slavni maestro.

Lakota šaman Hromi Jelen (Lame Deer) bio je gorljivi zastupnik prava Indijanaca na njihovu zemlju i tradicionalan način života. Rano napušta školu koja je pokušavala učenicima nametnuti običaje bijelog čovjeka. U mladosti je isprobavao sve i svašta, pokušavajući se pronaći u svijetu koji je smatrao patvorenim. Zato se odlučio vratiti svojim korijenima i nastaviti tradiciju svojih predaka kojima je svijet svet, a čovjek njegov organski dio. Naglašavao je važnost veze s prirodom i tvrdio da je moderni način života u gradovima glavna prijetnja očuvanju te veze.

Živeći u bliskom dodiru s prirodom, Indijanci su bili izuzetno istančani, poetični promatrači svega oko sebe. Snaga njihovih riječi bila je u jednostavnosti i jasnoći. Iako je sačuvan mali dio indijanskog kulturnog naslijeđa, ono što je stiglo do nas odražava njihovu povezanost s nevidljivim snagama svijeta prirode te poštovanje prema svemu što živi.

Mircea Eliade, povjesničar religija i antropolog rumunjskog podrijetla, smatra da čovjeku modernog doba, opterećenom jednodimenzionalnim shvaćanjem čovjeka i svijeta, treba pružiti obnovljenu i višedimenzionalnu sliku svijeta u kojem čovjek ima pravo na mnogo više od pukog preživljavanja.

Neriješeni problemi, nejasni i neraščišćeni odnosi, unutarnja proturječja, nagomilane obveze i rutina s vremenom se mogu pretvoriti u močvaru koja nas zarobljava i guši. Tada je potrebno znati početi iznova, izaći iz močvare ne osvrćući se unatrag, presjeći ono što nas je stjeralo u tjesnac.

Alkemiju obično povezujemo sa srednjovjekovnim pokušajima dobivanja zlata, no u temeljima ove tradicionalne discipline je na­stojanje da sve nesavršeno transformira u savršeno, simbol čega u alkemiji je zlato. Alkemijski put izraz je duboke ljudske potrebe za povratkom u cjelovito, božansko stanje.

Da bismo rasli, išli naprijed, potrebno je odlučiti to učiniti. Djelovanju koje potiče rast trebamo posvetiti najviše voljne pažnje. Voljna pažnja je poput velikog snopa svjetlosti koji osvjetljava tamne kuteve svijesti, unosi red i jasnoću u njen sadržaj i koja nam omogućuje da se bolje upoznamo.