Tag arhiva: linkovi

Zen, jedinstven sustav učenja i discipline unutar budizma, nerazdvojan je od japanske tradicije. No prelazak zena iz Kine nije išao glatko; tek je četvrti pokušaj urodio plodom! U Japanu danas postoji trinaest zen budističkih škola s brojnim hramovima, svećeničkim redovima i različitim učenjima.

Svi pokušaji racionalnog određivanja zena ne daju nikakvu konačnu definiciju. To je zato što se zen ne prenosi riječima, već izravno, s učitelja na učenika, a temeljno je važno osobno proživljeno iskustvo. Sve što učitelj može učiniti jest ukazati na put, a ostatak mora prepustiti učenikovom osobnom iskustvu.

Majanska je kultura, kao i ostale stare kulture Srednje Amerike, nakon španjolskog pokoravanja pala u zaborav. Otkrivanje iznimnih vrijednosti i dosega te kulture traje od kraja XIX. stoljeća do danas. Ostaci gradova, veličanstvenih hramova i piramida, spomenika bogate ornamentike, te osobito njihov kalendar i praćenje astronomskih pojava, svrstavaju je u red velikih civilizacija poput egipatske ili mezopotamske.

Yaron Barzilay, voditelj kulturne udruge Nova Akropola u Indiji, razgovarao je s Gesheom Lhakdorom, ravnateljem knjižnice i središnjeg arhiva Njegove Svetosti Dalaj Lame, o trenutnoj situaciji u svijetu. Gledano očima tibetanskog budizma, sve je u prirodi međusobno povezano te bismo trebali razvijati suosjećanje prema svim osjetilnim bićima jer, u konačnici, svi želimo biti sretni.

Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.

Različite tradicije govore da je život jedan jedinstveni živi organizam i da je čovjek njegov odraz, univerzum u malom, vođen istim zakonima prirode, iako nismo toga svjesni. Dok proces stvaranja univerzuma predstavlja prijelaz iz jedinstva u mnoštvo, čovjekov razvoj ide obrnutim putem: iz mnoštva i odvojenosti prema jedinstvu života. Taj put nas vodi prema unutra i gore, simboliziran je usponom do vrha planine i piramide ili do središta mandale te je uspoređivan s kapi koja se vraća u ocean. Pronaći jedinstvo znači oživjeti skrivenu vezu između velikog i malog, kapi i oceana.

Ovu potrebu isticao je Platon u svim svojim djelima, a dvadesetak stoljeća kasnije i Kant, jer za čovjeka nema većeg neprijatelja od drugog čovjeka ako je on loš, niti boljeg prijatelja i veće pomoći ako je on dobar.

Paracelsus, jedan od najvećih liječnika svih vremena, uzburkao je duhove XVI. stoljeća odbacivši stare medicinske autoritete. Isticao je da liječnik prvenstveno mora istraživati i učiti iz otvorene knjige prirode, a ne samo iz knjiga. Njegova medicina počiva na četiri stupa: filozofiji, astronomiji, alkemiji i etici. Zbog britkog jezika stekao je mnoge neprijatelje pa su ga proglašavali šarlatanom i zabranjivali mu tiskanje knjiga. U potrazi za znanjem proputovao je mnoge zemlje, liječio bogate i siromašne te mnoge beznadne slučajeve, ne tražeći ništa zauzvrat, čime je stekao besmrtnu slavu.

Tibetanska tradicija stoljećima podučava da se život sastoji od niza rađanja i umiranja: svaki dan nešto u nama umre, a nešto novo se rodi. Rođenje i smrt, pa i smrt fizičkog tijela, samo su neke u nizu promjena ljudske svijesti. Ta bardo stanja, prijelazna stanja tijekom života i nakon smrti, prilike su u kojima svijest može prepoznati svoju pravu prirodu i osloboditi se iluzije.

Dr. Patricia Winkler-Payer, liječnica iz Klagenfurta, bavi se holističkom terapijom. Povezujući najmodernije medicinske spoznaje i tradicionalnu medicinu, ova terapija uči da zdravlje i bolest počinju u glavi, te da stoga preventivno treba djelovati na čovjekovu dušu.