Astečka maska

Opis

U pretkolumbijskoj Americi je kult mrtvih bio vrlo razvijen, te se osobito posvećivao uspomeni na mrtve pretke obitelji. Kompleksan pogrebni ceremonijal osiguravao je ponovno rođenje pokojnika na onom, višem svijetu, smatrajući smrt tek jednom od etapa na Putu Života.

Azteci su prakticirali dva tipa pogrebnih rituala: paljenje i balzamiranje, gdje je ovo posljednje bilo rezervirano za važne osobe, uključujući kraljeve i svećenike.

Za balzamiranje su tijela bila pripremana potpunim tretmanom mumifikacije, koja je osiguravala da ostanu nepromijenjena bez obzira na prolazak vremena i djelovanje destruktivnih faktora. Tijela su stavljana u fetalni položaj, dakle skvrčenih koljena prema kojima su savinuta leđa i glava. Pokapana su u grobove iskopane u zemlji, poput maternice koja prima umrlog kao da je dijete koje se treba roditi. Tijelo i glava bili su zamatani u različite slojeve bijelog pamučnog platna i pokriveni dekoriranim pokrivačem, od kojih su neki imali ornamente s perjem kompletan je pogrebni paket bio smješten u maleni koš, a na sve je to bila pričvršćena posmrtna maska predstavljajući istinsko lice kojim će se pokojnik predstaviti u višem svijetu.

Ova pogrebna maska potpuno otvorenih očiju koja izražava rođenje u drugom životu, potvrđuje vjerovanje ovog naroda u besmrtnost, što je kandidatu davalo neophodnu snagu za siguran hod prema nepoznatom i božanskom.

Tako su svjesno pripremali uvjete da se istinsko i neprolazno Biće može preporoditi.