Članci

Filozofiju obično vežemo uz staru Grčku, no njezini najveći filozofi, poput Pitagore i Platona, učili su od egipatskih mudraca i divili se njihovim dubokim znanjima. Egipatska filozofija bila je učenje o tome kako živjeti i kako umrijeti, te je podrazumijevala izrazito praktičnu primjenu znanja: uređenje i harmonizaciju čovjekova života te purifikaciju čovjekove nutrine, kako bi njegovo srce postalo lagano poput pera božice kozmičkog reda i pravde Maat.

Različite tradicije govore da je život jedan jedinstveni živi organizam i da je čovjek njegov odraz, univerzum u malom, vođen istim zakonima prirode, iako nismo toga svjesni. Dok proces stvaranja univerzuma predstavlja prijelaz iz jedinstva u mnoštvo, čovjekov razvoj ide obrnutim putem: iz mnoštva i odvojenosti prema jedinstvu života. Taj put nas vodi prema unutra i gore, simboliziran je usponom do vrha planine i piramide ili do središta mandale te je uspoređivan s kapi koja se vraća u ocean. Pronaći jedinstvo znači oživjeti skrivenu vezu između velikog i malog, kapi i oceana.

Ovu potrebu isticao je Platon u svim svojim djelima, a dvadesetak stoljeća kasnije i Kant, jer za čovjeka nema većeg neprijatelja od drugog čovjeka ako je on loš, niti boljeg prijatelja i veće pomoći ako je on dobar.

Paracelsus, jedan od najvećih liječnika svih vremena, uzburkao je duhove XVI. stoljeća odbacivši stare medicinske autoritete. Isticao je da liječnik prvenstveno mora istraživati i učiti iz otvorene knjige prirode, a ne samo iz knjiga. Njegova medicina počiva na četiri stupa: filozofiji, astronomiji, alkemiji i etici. Zbog britkog jezika stekao je mnoge neprijatelje pa su ga proglašavali šarlatanom i zabranjivali mu tiskanje knjiga. U potrazi za znanjem proputovao je mnoge zemlje, liječio bogate i siromašne te mnoge beznadne slučajeve, ne tražeći ništa zauzvrat, čime je stekao besmrtnu slavu.

Zbog dugog vremenskog raspona između raspada egipatske i početka razvoja prve civilizacije na europskom tlu, drevni je Egipat oduvijek bio tajnovit i nerazumljiv mentalitetu zapadne civilizacije. Tako su nastale i održale se do danas brojne neistinite informacije o toj civilizaciji. Unatoč njima, svima koji žele vidjeti, sveti tekstovi, sakralne građevine i sačuvani predmeti jasno potvrđuju da je drevni Egipat svoju snagu crpio iz vječnih, a ne iz prolaznih vrijednosti svakodnevnog života.

Tibetanska tradicija stoljećima podučava da se život sastoji od niza rađanja i umiranja: svaki dan nešto u nama umre, a nešto novo se rodi. Rođenje i smrt, pa i smrt fizičkog tijela, samo su neke u nizu promjena ljudske svijesti. Ta bardo stanja, prijelazna stanja tijekom života i nakon smrti, prilike su u kojima svijest može prepoznati svoju pravu prirodu i osloboditi se iluzije.

Dr. Patricia Winkler-Payer, liječnica iz Klagenfurta, bavi se holističkom terapijom. Povezujući najmodernije medicinske spoznaje i tradicionalnu medicinu, ova terapija uči da zdravlje i bolest počinju u glavi, te da stoga preventivno treba djelovati na čovjekovu dušu.

Rukopis Voynich je tekst nepoznatog autora napisan nepoznatim pismom na nepoznatom jeziku ili šifri, a ime je dobio po svom pronalazaču Voynichu. Iako se po njegovom izgledu stječe dojam da bi se moglo raditi o farmakopeji, skupu tema iz srednjovjekovne medicine, ili alkemijskom tekstu, o njegovom se sadržaju može tek nagađati.

“Vrijeme snova” za australske domoroce jest vrijeme prije početka vremena, kada su mitski preci stvarali i uređivali svijet i ljudima prenosili temelje kulture. Tradicija Aboridžina utemeljena je na sjećanju na ove Početke: stvoreni svijet smatra savršenim, a zadaćom čovjeka održavati ga u primordijalnom stanju.

Velika duhovna snaga XIV. Dalaj Lame Tenzina Gyatsa učinili su ga autentičnim učiteljem ne samo tibetanskog naroda, nego i brojnih poklonika diljem svijeta. Na pitanje kako postići sreću Dalaj Lama odgovara da se put prema istinskoj sreći sastoji se u činjenju dobrih djela.