Članci

Gotičke su katedrale jedinstvena sinteza matematičkih i astronomskih spoznaja, graditeljskih i obrtničkih umijeća nadahnutih najdubljim religijskim osjećajima. Svojim podzemnim kriptama, zagonetnim labirintima, grandioznim portalima, stupovima i svodovima obasjanim magičnom svjetlošću vitraja omogućavaju susret čovjeka s vlastitom biti usmjeravajući ga prema vječnosti.

Sir Isaac Newton (1643.–1727.), engleski fizičar, matematičar i filozof, najpoznatiji je po svojoj teoriji o gravitacijskom djelovanju. No, sve do prošlog stoljeća nije se znalo da se Newton intenzivno bavio alkemijom koju je smatrao dijelom iskonske, izgubljene mudrosti. Danas ga nazivaju prvim velikim fizičarem i zadnjim velikim magom.

Alkemiju obično povezujemo sa srednjovjekovnim pokušajima dobivanja zlata, no u temeljima ove tradicionalne discipline je na­stojanje da sve nesavršeno transformira u savršeno, simbol čega u alkemiji je zlato. Alkemijski put izraz je duboke ljudske potrebe za povratkom u cjelovito, božansko stanje.

Da bismo rasli, išli naprijed, potrebno je odlučiti to učiniti. Djelovanju koje potiče rast trebamo posvetiti najviše voljne pažnje. Voljna pažnja je poput velikog snopa svjetlosti koji osvjetljava tamne kuteve svijesti, unosi red i jasnoću u njen sadržaj i koja nam omogućuje da se bolje upoznamo.

Labirint je jedan od drevnih univerzalnih simbola puta ka središtu koji nalazimo u većini kultura na svim stranama svijeta. Zapadna ga civilizacija najbolje poznaje zahvaljujući kretskom labirintu iz antičkog mita o Tezeju, Minotauru i Arijadni. No, ovaj simbol u obliku građevina, kamenih labirinata te crteža i reljefa susrećemo i u Egiptu, Indiji, Meksiku, Irskoj, Skandinaviji i Rimu.

Često nas na novi početak prisile okolnosti i on započinje bolno, na ruševinama onoga što se činilo čvrstim i na čemu smo temeljili planove za budućnost. Početi iznova znači moći pogledati istini u oči i priznati sebi da smo dugo živjeli u iluzijama. Za to je potreban ne samo nov način mišljenja, nego i nov način života.

Sokratov suvremenik i sugrađanin Izokrat bio je najbolji antički učitelj retorike. Njegova je škola imala uporište ne samo u teoriji retorike, nego i u praktičnoj primjeni filozofije. Smatrao je da filozofija služi boljem razumijevanju etičkih i političkih problema, a retorika jasnijem i uvjerljivijem izražavanju mišljenja. Na obrazovnom modelu njegovih retoričkih škola temeljio se europski obrazovni sustav sve do XVIII. stoljeća.

Svaka je kriza točka preokreta koja traži ponovno sagledavanje postojećeg stanja. Kriza odgoja i obrazovanja odraz je krize zapadne civilizacije i traži propitivanje svrhe odgoja i obrazovanja, razumijevanja povijesti i kulture te vizije budućnosti.

Početak naše civilizacije određen je prema prvim pisanim tragovima kojima je čovjek nastojao izraziti sebe kao ljudsko biće. Iako se danas sve češće govori o važnosti informatičke pismenosti, važno je upozoriti da jedna petina svjetskog stanovništva još uvijek ne zna čitati ni pisati.

Rimski državnik i filozof Ciceron u knjizi O prirodi bogova sučeljava mišljenja glavnih filozofskih pravaca svoga vremena: epikurejsko, stoičko i ono atenske Akademije. Trojica sudionika raspravljaju o tome postoje li bogovi ili Bog, kakva je njihova ili njegova priroda, upravljaju li univerzumom i kakav je njihov odnos prema ljudima. Izvadak stoičkog izlaganja predstavlja rijetko sačuvan antički pokušaj dokazivanja postojanja Boga.