Članci

Mitovi nisu negacija racionalnog aspekta ljudske prirode, već napro­tiv, oni nas podu­čavaju kako je moguće prevladati tamne strasti, razvijajući sposobnost kontroliranja iracionalnog divljaka u nama.

Od najstarijih dana povijesti čovječanstva susrećemo se s mitskim pričama. One se nalaze u korijenu svake kulture. U njima je čovjek nalazio smjernice, savjete, putokaze za koračanje vlastitim životnim putem.

Pitagorejsko obrazovanje slijedilo je osnovno načelo njihove filozije, a to je harmonija. Ključnu ulogu u obrazovanju pitagorejaca imali su znanje i pravila čistog života. Cilj je bio uspostaviti harmoniju čovjeka sa samim sobom i sa zajednicom u kojoj živi. Simbol harmonije u svim odnosima bilo je prijateljstvo; biti prijatelj svemu bio je pokazatelj da čovjek može živjeti u harmoniji s čitavim kosmosom.

Petsto godina nakon smrti Leonarda da Vincija, njegov krajnje raznoliki golemi opus od preko sto tisuća crteža i više od šest tisuća stranica bilješki, koji pruža izniman uvid u rad uma jednog genija, ne prestaje opčinjati znanstvenike iz različitih akademskih i umjetničkih područja. Temeljem te ostavštine američki znanstvenik Michael Gelb izdvojio je sedam životnih principa kojima se vodio Leonardo da Vinci, nadahnjujući time svjež pogled na svijet, onako kako ga je vidio i doživljavao slavni maestro.

Iako se čini da globalizacija podrazumijeva međusobno uvažavanje različitih kultura i tradicija, svjedoci smo sve homogenijeg svijeta kojim dominiraju zapadne vrijednosti, a sve manje lokalnih i individualnih specifičnosti u životnim stilovima i stavovima. Taj globalni mentalitet, osobito izrazit kod Facebooka i drugih društvenih mreža, više je orijentiran materijalističkom, a manje filozofskom pristupu. Umjesto da se prepustimo struji, moramo naučiti koristiti ih pametno i smisleno, u pravcu humaniziranja svijeta u kojem živimo.

Lakota šaman Hromi Jelen (Lame Deer) bio je gorljivi zastupnik prava Indijanaca na njihovu zemlju i tradicionalan način života. Rano napušta školu koja je pokušavala učenicima nametnuti običaje bijelog čovjeka. U mladosti je isprobavao sve i svašta, pokušavajući se pronaći u svijetu koji je smatrao patvorenim. Zato se odlučio vratiti svojim korijenima i nastaviti tradiciju svojih predaka kojima je svijet svet, a čovjek njegov organski dio. Naglašavao je važnost veze s prirodom i tvrdio da je moderni način života u gradovima glavna prijetnja očuvanju te veze.

Živeći u bliskom dodiru s prirodom, Indijanci su bili izuzetno istančani, poetični promatrači svega oko sebe. Snaga njihovih riječi bila je u jednostavnosti i jasnoći. Iako je sačuvan mali dio indijanskog kulturnog naslijeđa, ono što je stiglo do nas odražava njihovu povezanost s nevidljivim snagama svijeta prirode te poštovanje prema svemu što živi.

Mircea Eliade, povjesničar religija i antropolog rumunjskog podrijetla, smatra da čovjeku modernog doba, opterećenom jednodimenzionalnim shvaćanjem čovjeka i svijeta, treba pružiti obnovljenu i višedimenzionalnu sliku svijeta u kojem čovjek ima pravo na mnogo više od pukog preživljavanja.

Michel de Montaigne, francuski renesansni književnik i filozof, napisao je tri knjige eseja na više od tisuću i petsto stranica. U njima razlaže o svemu što je živo primjećivao oko sebe: o ljudskom prosuđivanju, odgoju djece, molitvi, slavi, slobodi savjesti, vrlinama, manama, osjećajima, pa i o prijateljstvu. Njegovi su eseji aktualni i danas, i smatra ih se temeljnim djelom europske misaone književnosti.

Neriješeni problemi, nejasni i neraščišćeni odnosi, unutarnja proturječja, nagomilane obveze i rutina s vremenom se mogu pretvoriti u močvaru koja nas zarobljava i guši. Tada je potrebno znati početi iznova, izaći iz močvare ne osvrćući se unatrag, presjeći ono što nas je stjeralo u tjesnac.