Čemu služe borilačke vještine? Imaju li veze s nasiljem, sportom ili vječnom mudrošću?
Odgovor na takva pitanja možda najbolje ilustrira jedna stara priča s Dalekog Istoka.
Priča govori o čarobnom maču.
Kao i sve dobre priče, počinje:“ Bio jednom jedan čarobni mač koga je čuvao jedan čarobnjak. Mnogi su ljudi čuli za taj mač i nastojali su doći do čarobnjaka kako bi ga dobili. Tako je jedan od brojnih samuraja uspio doći do čarobnjaka i na pitanje kako može doći do čarobnog mača, dobio je ovakav odgovor: “Ovaj mač možeš dobiti ako budeš svakodnevno vježbao određene vježbe koje ću ti ja odrediti; ako budeš svakodnevno štitio one koji od tebe budu tražili zaštitu; ako budeš svakodnevno stajao na strani dobra i pravde. Ako tako budeš radio tijekom sljedećih dvadeset godina, neprekidno iz dana u dan, zaslužit ćeš ovaj mač. Nakon toga dođi i ja ću ti ga dati.” I tako je i bilo. Samuraj je svakodnevno vježbao određene duhovne i fizičke vježbe, radio je dobra djela, nikome nije činio ništa loše i nakon dvadeset je godina došao po mač. Čarobnjak mu je dao mač, a on ga je uzeo u ruku, zadržao za trenutak i vratio ga čarobnjaku.”
Zašto ga je vratio?