Tibetanska tradicija ima poseban odnos prema životu čovjeka: Život služi tome da bi čovjek UČIO. Život je škola, a čovjek je učenik u školi života. Prolaskom kroz život on prolazi put usavršavanja, jer život tome služi.
Što za Tibetance znači usavršavanje?
To je prolazak kroz unutarnje promjene čiji rezultat je razvoj svijesti.
Zato čovjek mora upoznati svoje snage i svoje slabosti. Mora upoznati i opasnosti koje ga čekaju, jer put života nije ravna staza. To je stepenište koje od zemlje vodi prema Nebu.
Tibetanski tekst „Glas Tišine“ nam govori što je to put usavršavanja, koje zamke čekaju učenika, koje stepenice mora prijeći i daje ključeve potrebne za penjanje ovim stepeništem.