Opis
Dobročinstvo je stvar kojoj treba težiti zbog nje same.
A jedini njegov cilj jest korist onoga koji dobročinstvo prima.
Lucije Anej Seneka (4. g. pr.Kr. – 65. g.), jedan je od najznačajnijih predstavnika rimskog stoicizma – one filozofije koja se prvenstveno bavi čovjekom, njegovom prirodom i njegovim odnosom prema sveukupnoj prirodi. Njegova filozofija je duboko, ali jednostavno promišljanje shvatljivo “običnom” čovjeku, jer svaki naš problem je duboko ljudski problem univerzalno prisutan u svim vremenima. Zato je ova knjiga dragocjen priručnik koji nam vraća vjeru u snagu čovjeka, vjeru u dostojanstvo ljudskog bića, vjeru u naše vlastito dostojanstvo.
Osim što je bio jedan od najutjecajnijih rimskih državnika i političara, bio je i jedan od najčitanijih pisaca u srednjem vijeku, humanizmu i renesansi, a također i u doba prosvjetiteljstva i kasnije. Ne postoji razdoblje europske povijesti koje se odvilo bez dijaloga sa Senekom, jer je u povijesti civilizacije svaki korak naprijed općenito podrazumijevao postavljanje temeljnih moralnih pitanja, koja je Seneka znao postaviti i odgovoriti na njih tako jednostavno, tako mudro, životno, razumljivo svakom, a opet uzvišeno, u tradiciji svojih velikih prethodnika i učitelja.
… Ali staza na koju smo pozvani strma je i gruba.
Pa što onda? Zar se do vrha dolazi ravnicom? A nije čak ni tako gruba, kako neki misle. Tek prvi dio, prividno neprohodan, ima stjenovite hridi, poput mnogih mjesta koja onima što gledaju izdaleka obično izgledaju nepristupačno spletena, budući da udaljenost zavarava oštrinu vida, a zatim se, kako se približavamo, isto ono što je u neosvojivi masiv povezala tromost oka, postupno otvara; tad se to, što se izdaleka činilo prestrmim, ukazuje kao lijepi proplanak…
Nema razloga da sumnjaš kako se netko rođen kao čovjek može uzdignuti nad ljudsku kondiciju, koji miran promatra bol, štete, rane, ožiljke, velike potrese koji ruše sve oko njega, poteškoće podnosi smireno, a uspjehe trezveno, pred prvima ne popušta, drugima se ne predaje razuzdano, među suprotnostima ostaje uvijek nepodijeljen i isti, za svoje ne drži ništa nego sama sebe, pa i od toga samo onaj dio koji je bolji.
Zašto se čestitim ljudima događa toliko nesreća? Čestitom čovjeku ne može se dogoditi ništa loše, suprotnosti se ne miješaju među sobom. Kao što tolike rijeke, nabujale od obilnih kiša padajućih s neba, ni tolika sila mineralnih izvora ne mijenjaju okus mora, čak niti njegovu slanost, tako ni nasrtaji nesreća ne mijenjaju značaj hrabrog čovjeka. Ostaje uvijek u istom stanju i što god se dogodi, tomu daje vlastitu boju, jer moćniji je od svega što je vanjsko. Ne kažem da je na to bezosjećajan, nego ih pobjeđuje, i posve smiren i blag uzdiže se protiv svega što ga može snaći. Svaku nedaću smatra vježbom.
Recenzije
Još nema recenzija.